*design: Lucija ^^

<	travanj, 2009
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Travanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Uf.
Nisam pisala puna četiri mjeseca.
Valjda se i ja budim s proljećem. :]
Ili me facebook okupira. Ta stvar me iskreno počinje plašiti. Samo ta mogućnost da svi znaju svih, tvoje slike stavljaju ljudi i koje ne poznaješ.
Više se niti ne mozes opustiti u društvu i slikati jer je svima problem da ne idu slike na fejs. Slikas i pitanje je: A idu slike na fejs?
Prije bi samo slikali, zaje*avali a sad.mah. Djeca.

Jos gore od toga mi je kad se slikaju samo da bi te slike stavljali. Oke, ak im to pruža zadovoljstvo. Ali, kad sam vani sa društvom, ne brinemo se ko slika,
ko ima fotic i dali cemo imati slika od te veceri nego da se zabavimo.
Žao mi je onih, kada smo vani, mi plesemo ili stagod a to drustvo samo pozira, i mislim da napravi 200 slika sebe i drugih u istoj pozi a iduci dan te slike na fejsu, po par albuma, a u nazivu uvijek srčeka, smajlici, točkice, zvjezdice i neznam ni ja šta.



Sretna sam da je konačno došlo toplo vrijeme i mogu se izvući iz debelih majica, hlača, hulahopki i čega sve ne.
Još malo pa ljeto. =)
Čak i more izgleda dobro.
Hladno, ali dobro.



Danas sam shvatila da je već četvrtak. Cijeli tjedan mi je prošao tako brzo. Ne želim prihvatiti da moram nastaviti sa obavezama u ponedjeljak i početi učiti već ranije, nego samo bježim.
Ili sam po kavama.
Ili gledam Gossip girl.

Užasno je koliko me ta serija obuzela. U ovih par dana pogledala sam prvu sezonu a sada sam počela drugu.
Barem sam prestala gledati South Park. Toliko da sam se tek sad sjetila da je danas dosla nova epizoda. Ipak ce veceras Eric & co. pobijediti Serenu & Upper East Sider-se.
A i hvata me neka nostalgija kada gledam tu seriju. Iako sam u New Yorku provela samo par dana, grad je nevjerojatan i imam jaku želju otići opet. Iako da mi se pruža prilika za putovanje bolje otići na neko novo mjesto.

Ali New York i dalje ostaje velika ljubav.


U know u love me,
xo xo



legendi, u duhu stare tradicije

Znas da sam uvijek tu,
tvoja jedina electric blue,
u mraku oko tebe treperim,
u trenu mogu sve da zapalim
Ja sam stvarno sad spremna na sve,
da ti dam malo electro-energije,
pljesni rukama i u trenu
cijeli grad bit ce u plamenu!

Takni me (electric)
Takni me (electric)
I'm on fire (electric blue)

ja sam za tebe servirana,
medju zicama, vodicima
Zagrizi, dan je predivan,
ja bol vise ne osjecam...


Takni me (electric)
Takni me (electric)
I'm on fire (electric blue)


<3

Evo
I sve je gotovo.
Ocjene su zaključene.
Prolazim.
Jej.

Pao mi je kamen sa srca.
Mogu disat.

Konačno sam sve zaboravila i sve me prošlo.
Konačno sam slobodna. Od svega. Ljubavi. Više me ne muči ništa. Kako je ljepo kada te nešto prođe. Zaboravila sam kako je biti ravnodušna. Prelijep osijećaj, za promjenu.

I izgleda da sam se i većine svog društva oslobodila.
Kurve.
Neznaju drugo osim ogovarati. Jedan dan s nekim su si najbolje, a drugi ogovaraju. Imam osijećaj da cim se okrenem vec počnu. Ne uklapam se u njihov kalup. Kako je loše biti drukčiji. Ne mijenjam se. Konačno sam postala Ja odkad sam ih se oslobodila.
Kada ti 20 puta u istom danu kazu isto, vec poludis.
Kada se čude tvom samopouzdanju.
A iza leđa te ogovaraju.
Kako jedne narančaste žabice sve mogu promjeniti.
Važno mi je da se ja dobro osjećam.
Ako te to ustrašuje sama si si kriva.

Poradite na samopouzdanju.
Pa cete dobro izgledati u bilo čemu.
Tu nije važna odjeća.
Uopće.

Konačno se vratila i kreativa.

Opet mi je počela faza Jinxa. I Mike. To je valjda već tradicija.
Kada sam sretna.
I živih boja.
Pa me prozovu kurvom.
Neznam.
Lijepo mi je.

Love
Iskra

Neznam dugo me nije bilo..u početku sam imala potrebu doći na ovu adresu, nešto napisati, požaliti se, podijeliti sreću i tugu, ali jednostavno, nisam.

Neznam zašto.
U početku je bilo iz ljenosti.
Pa sam trebala nadoknaditi gradivo.
A kasnije mi se nije dalo nadoknađivati u postovima sve propušteno.

Puno toga se desilo. Lošeg. Dobrog.
Usmjerila sam se na dobro. Osobito nakon što je nešto u meni bilo puklo i odlučilo da ovako ne ide. Loša raspoloženja pripisujem hormonima, peemesu, i ovulaciji. Odtuda moja želja za djecom.
Koja ne prolazi.

Još uvijek mislim na istu budalu, nemogu prestat. Iako sam sve riješila s njim, pokusavamo biti prijatelji, ja se još toga držim. Možda mi je to nešto za što se mogu uhvatiti, neki osijećaj za koji se mogu držati, da si dokažem da sam ja. Jer nakon što me nešto drži toliko, bilo bi mi čudno bez toga. Ali ne.
Krećem dalje. Možda i imam novu žrtvu. Blah..
Nije to to.
Čekam svoj rođendan da se napijem.
Prošlo pijanstvo prošlo je mokro. Doslovce. Mokro od mora, da ne pomislite.

Užasno sam popustila u školi. Više me ni ne pitaju što mi je. Kada nakon toliko puta nisu dobili odgovor, odustali su. Jednostavno su prihvatili.
Zabušavam.
Što se može.
Proći će me i to.
Kada ispravi jedinice počinjem ispočetka.
Zapravo, već danas počinjem.
Počinjem, sa veliko P.
Pazim da me više ne sjebe i neda lažnu nadu.
Obožavam opciju block na msnu. Onaj crveni kružić daje neki osijećaj sigurnosti.

Svemu tome ne pomaže niti kad te vlastiti prijatelji napuste.
Barem sam spoznala tko je pravi.
Onaj koji me sasluša i kojem se mogu povjeriti.
Onaj koji me sasluša ali me ne čuje nije pravi.
U to sam se uvjerila.

Kada te do malo prije dobra frendica i više njih, vođeni njome, više nigdje ne zovu, komuniciraju s nekim čudnim tonom ili kao da je podignut zid između nas, unatoč mojim pokušajima da ga razbijem znate da to više nije to.

I kad nakon tako poljuljanog prijateljstva, opet naprave nešto. Daju nešto tvoje nekome. Daju broj nekom za koga si rekla da ti je u najmanju ruku odbojan, (da bit cu tako zločesta, barem me tu neće nitko kritizirat, a ako da, zaboli me kuki), nije važno ako se nije javio, bio pijan pa ne zapisao broj ili koje kod izlike tražile. Nego kad ja mirno kažem da to meni smeta i da to više ne rade, kaže da u čemu je problem i smije se.
Ne, stvarno ga ne vidim.
Slobodno.
Više mi ne trebaš.
Ako si takva.

Kada opet budem par minuta u tom društvu, poludim. Doslovce.
Psihički.
Možda malo i fizički.
Jer kolutam očima.

Kad počne ono:
- Debela sam!
- Ne, nisi! Ja sam
- Ma daj.......nisi, ja sam prase
- Ma pogle meni trbuh! (kaže cura koja izgleda da nije jela par dana)
- Ma šta! Pogle meni celulit! Čudno da dečko oće spavati samnom!

Mah...onda sve pogledaju na mene, valjda jer sam šutila, i nisam ih tješila, za sta nema
razloga, jer su sve odreda lijepe. Ja šutim..a ako i dalje gledaju samo kažem:

- Ja sam sebi super, sve mi je ok na meni, volim svoj trbuh i celulit koji sam dobila ovo ljeto, volim svoju čupavu grivu, volim svoje duge noge, volim svoje male sise i nebi ništa mijenjala. Moj nos mi je super, oči obožavam, a i uz par leća me služe kako treba!

Pa zašute. Ako i u onom trenutku nisam sasvim zadovoljna sobom, zašto da si samopouzdanje kolebam. Koje je i onako sasvim poljuljano. Ne treba mi to. Najteže je naučiti sam sebe vojeti i cijeniti.

Neznam.
Trenutno neznam kako se osijećam.
I mislim da to još neko vrijeme neću ni dokučiti.
Takva sam kakva sam.
Mijenjati se neću.
Usavršiti ću se, raditi na sebi, ali mijenjati ne.
Uvijek sam ja ja.
Ja sam Iskra.
Jedina.

Kome ne pašem, neka se makne. Kao što je i učinio.
I ako ne nađem nekog d ami srce zacijeli, ono će samo.
Jer obe polovice su tu.

Voli vas,
Jer zna kako malo ljubavi su ljudi spremni dati.

Iskra

Evo i mene...opet
Ako me niste zaboravili...
Već mjesec dana želim napisati post ali svaki puta se desi nešto novo što me potrese i nemam volje sjesti i napisati nešto.

Puno sam zaostala u školi i pokušavam to nadoknaditi, za šta je odvojen ovaj vikend..kme

Uglavnom....vratila sam se sa puta. Jos prije mjesec dana. I bilo je prekrasno...sad bi opet...

Želim vam napisati puno, puno i još više sa pojedinostima i svime sta sam primjetila i zapazila. Ali ne stignem. Pisati ću kako se sjetim u postovima. Jer će me to držati još dugo...

Ali ako netko ima volje čitati trebala sam napisati kratak sastavak...koji mi se ne sviđa...ali trebam sa nečime započeti...




Konačno nam je pilot najavio slijetanje u zračnu luku Denver. Iako nam je još preostalo presjedanje u avion za Seattle bila sam sretna kad sam napokon osijetila pravo tlo pod nogama. I iako sam samo prošla kroz hodnike zračne luke već sam imala osijećaj da sam u Americi, toj Americi po pustinji koja nas je okruživala i koju su samo avioni oko nas prekidali. Amerikanci su jako strogi kad je u pitanju tko će ući u njihovu zemlju. Nema šale kod njih.
U Seattle smo stigli rano popodne. Dok smo autocestom putovali do mjesta Port Townsenda, malog gradića, veličinom kao Umag, zapanjila me veličina ceste, auti i količina smeća. Nije ostavilo neki utisak na mene. U tom gradiću ostati ćemo par dana.

Ljudi su jako jednostavni, imala sam osijećaj kao da sam zalutala u osamdesete ili devedesete godine. Moda se jako razlikuje, ljudi se drukčije ponašaju i bili su veoma ljubazni. Imaju sasvim drukčiju kulturu ophođenja prema gostima i među sobom. Jako mi je drago da sam bila i u tom manjem gradu da vidim i taj način življenja a ne samo u velikom gradovima, koji na neki način u svijetu predstavljaju SAD.

Podne prije leta za New York proveli smo u Seattleu. Prošetali smo se gradom i jako mi se svidio. Čak i više od New Yorka jer mi je grad puno pristupačniji i iako velik više po mjeri čovjeka. Popeli smo se na Space Needle, na 184 m visine, odakle imate osijećaj da vam je cijeli grad sa okolicom na dlanu.
Nakon leta i presjedanja u Chicagu, konačno smo došli u New York na zračnu luku LaGuardia. Čim smo izašli van vidjela sam te žute taksije, užurbane ljude iako smo bili toliko izvan grada. Kad smo stigli u grad uhvatila sam sama sebe kako gledam gore, prema neboderima. Sjetila sam se što su mi rekli, po čemu se prepoznaju turisti u New Yorku. Po tome što gledaju gore, a ne ispred sebe.
Hotel nam se nalazio blizu Times Squera, pa smo svaku večer šetali i jednostavno bili turisti. Drugi dan je bio dan za obilazak muzeja moderne umjetnosti, MoMa.

Muzeju su nešto što mi se najviše svidjelo u cijelom tom gradu. MoMa i Guggenheim. Zapravo količina kulture i umjetnosti u tom gradu, na koju se stanovnici vjerojatno i ne obaziru. Iako ne mogu zaista izdvojiti ono najbolje od tih četiri dana u New Yorku, ne mogu se odlučiti između šetnje po Park Av., Sedmoj Avedniji, Brodwayu, Central Parku, muzejima ili vidiku sa Empire State Buildinga. Gdje ste visoko, imate osijećaj da možete sve ali ipak do vas dopire buka sa ulica...



Svašta mi se deslio...konačno sam se užasno zaljubila...ali nažalost nesretno.
I skoro uništila prijateljstvo. Ali razgovarali smo. I nadam se da će sve biti ok. Jer mi naše prijateljstvo znači više.

Ova dva tjedna su bila totalno sje***a. Gomila izmiješanih osijećaja, neznam koji su istina a koji ne, čudnih i kasnih razgovora, pogreba...


Neznam.

Dobila sam par loših ocijena u školi.

Pokušavam se dogovoriti sama sa sobom kako dalje. Mislim da nisam nikome u potpunosti rekla kako se osijećam. Kad to ni sama neznam.

Sada tjedan dana ne pričam s njim. Jer je na putu...vidjeti ćemo dal smo si ok.


Nadam se da sam se konačno trgnula.

I prekinula loš slijed.

Dobila sam peticu iz engleskog. Trebali smo opisati sliku a ja smislila ljubavni trokut i raznorazne frikove i geekove među likovima.

Ali eto.
Šta je tu je.

Ipak, što god mi se desi ne prestajem se smijati, to je ipak dobro.

Ispričavam se na ovom izrazito čudnom/dugom/nesuvislom/emo/putno/nesretnozaljubljenom/lošeuškoli
postu ali trenutno ne mogu napisati drugo jer se osijećam čudno/nesuvislo/putno/nesretnozaljubljeno....


xxx

Od Iskre

Poričem stvarnost.
Ne želim zvučati kao svako drugo razmežno derište koje ne želi školu.
Ali zaista ne želim.

Osim svega onoga što nosi škola i odgovornost u životu ne želim jer to znači da odrastam. Da ću se morati suočiti sa nečime i nekim.

Jednostavno ne. Ne!

Ne želim.

Izbjegavala sam razgovor o tome prošlih par tjedana.
A kada sam se napokon upisala u tu školu shvatila sam.

Sutra rano buđenje.

I opet drndanje tim busom tamo i natrag.

I za 10 dana nadoknađivanje svog propuštenog gradiva. I pisanje svih inicijalnih sama. Ma svašta.

Ali imam se čemu veseliti. Idem u školu samo 2 dana pa opet pauza. Pa se vraćam. Osim ako mi nasred oceana ne padne avion.. Ne mogu spavati od straha, uzbuđenja, isčekivanja i komaraca.

Viza je tu, karta isto.
Samo kofer nije spakiran jer je to najteži dio. Užasavam se.
Sutra ga moram spremiti.

Nećemo se čuti neko vrijeme.
Nadam se da ću se vratiti živa i zdrava.
Ma barem živa.

Ako ne, volim vas.

Iskra.

Xoxoxo

Budna sam od 4 sata. U noći.
I ne spava mi se.
Adrenalin?
Ali još je rano.

Shvatite me, ne putujem često. Pogotovo ne daleko. Ali karta je tu. Danas predan zahtjev za vizu. =))))))


Ljeto je pri kraju. ( Sada mogu reci, Cat? Kada je...)Sve u svemu dobro jeiskorišteno. Ostaje još par piknika za obaviti i koje noćno.


Konačno sam u boljim odnosima sa svojima. To isto ima veze sa krajem ljeta pa sam se i ja valjda umorila. I posustala.
Uglavnom mi se život veoma proljepšao i vesele me sitnice. Nađem si razlog za veselje. Jako je važno imati dobre prijatelje. Najvažnije.

Ne želim razmišljati o školi.
Ali još nisam ni upisana pa se tiješim.
Dolazi mi slabo od same pomisli na sve one stepenice.
I ispite, i učenje.
Pih...
Još je ljeto i namjeravam uživati i iskoristiti svaki trenutak.
Nakon što malo odspavam. :)



Fascinirana sam horoskopom u zadnje vrijeme. Ne vjerujem uopće u horoskop i zvjezde i zvjezdice ali me znaju nasmijati.

Tako sam ispala neobična, sa osebujnim smislom za humor i vlastitim pravilima.
Jako volim čovječanstvo,
ali ljude ne podnosim...
Snob sam,
buntovnik,
istaknutog stila,
znam reći ne,
tvrdoglava
ali pouzdana i vjerna,
ne shvaćam vlastite emocije
i neznam ih pokazivati.
Mnogo mastam o ljubavi i seksu,
ali to ne primjenjujem,
inventiva sam i
obožavam eksperimentirati.
Nezavisna sam,
dobar prijatelj i lojalan.
Idealist sam.
Ali znam biti i
ekscentricna,
perverzna,
neodgovorna i lijena.

Neznam razliku između ljubavi i prijateljstva,
Seksi sam i imam
divlju kosu i blistave oči,
zagonetna sam i samnom vam neće nikada biti dosadno.
Volim nered, kojeg ću zvati kreativnim.

I posebno mi preporučuju da ovih dana ne mješam tablete s alkoholom.


Prepoznajem se u nekim od tih opisa, većini.
Ali vjerojatno da sam čitala i za druge horoskopske znakove isto bi se našla.
Jesu me astrolozi pogodili u opisu?



Puno pozdrava
od osunčane Iskre.
xxx



p.s. Can't wait.

p.s. Iako sam inače zaboravljiva u vezi rođendana, godišnjica, mjesečnica i ostalih datuma pa mi se i frendica začudi kad joj se sjetim rođendana ovog sam se puta sjetila.
Mika, sretan 25. rođendan.

Pretpostavljala sam da je vrijeme za novi post.
Lijepo je znati da ste uz mene.
Ljubim vas.
Ma bas mi to razdoblje nije bilo neko.
I iako nije skroz proslo shvatila sam da se zbog nekih stvari ( i nekoga) ne vrijedi živcirati...a još manje bedirati.

More liječi sve. I sunce. I frendice. I bijela kava u čaši sa slamkom ;)
Može i macchiato.

U međuvremenu sam se malo makla iz svog mjestašca na moru i otišla u drugo da nema nikoga drugog. Samo ja. I obitelj dosadnih slovaka...


Počelo mi je biti žao što mi je ljeto tako brzo prošlo.
Bilo je više ljepo nego ružno.
Ipak se ne bediram ja toliko. Koliko bi se moglo iščitati sa ovog bloga.
Ipak sam ja Iskra.

Pišem jer vani pada kiša, a do 2 minute i tuča..
Grmi..
Uf....A ja mislim samo na jednu osobu.
I to će prestati uskoro.


Jedva čekam da mi dođe putovnica. Koju sam naravno malo kasno dala na produženje. I imam ružnu sliku. Izgledam kao da ću ubiti nekoga iz pakosti.
Ali nema veze.
Samo da stigne na vrijeme za vizu... :)))
Ali neću ništa reći dok ne bude sigurno.


Ponovo sam pogledala Kill Billa. Prvi dio. Drugi sam negdje zagubila. Ali mi se sreća osmjehnula i prikazuju ga. Snimiti cu ga na dvd.
Da ne trosim vise gigabajte nakon svih tih pogledanih serija na netu.


Kaze mi stara da postajem podstanar. Ali da podstanari barem plaćaju :)
Uglavnom kući samo spavam i jedem. I surfam po netu.
Taj facebook izaziva ovisnost.
Ali slatka ovosnost :)

Kao i sladoled. Kojeg ovog ljeta jedem nenormalno puno.

Veselim se zbog glupih stvari. Zapravo ljepo je veseliti se zbog malih stvari.
Ma opet me pucaju hormoni. I stalno sanjam bebe... I još svašta. Ljepi su to snovi.. :))


Žao mi je da sam bila samo na otvorenju Motovuna. Iduće ga godine nikako ne propuštam.

Iskopala sam sve neke stare pjesme koje nisam slušala 500 godina i uživam. Lijepo se uklapaju sa kišom.


Posvećujem ovaj dugi post mojoj Cat


Iskra
u punoj snazi
:)


p.s. klikni tu, i nauči

Tjedan koji je trebao biti najbolji ovog ljeta, osim MFF i nije toliko dobar.




Jeste li ikad doživjeli nešto kao napadaj panike? Kad ga najmanje očekujete?

Bez ikakvog većeg povoda...bez nekog posebnog razloga, iako ih u tom trenutku mozete puno nabrojati ali ne sjetite se niti jednog posebnog. Prolaze vam lica i događaji kroz glavu.. a samo pokušavate doći do zraka.

Prođete kraj para koji se j*** na autu.


Nešto u grlu vas sprječava da dišete.
Prolazite kroz gužvu iako nitko ne kuži šta vam je.

Skrećete na manje prometnu cestu.

Dišete kratko i ubrzano i počinje vas oblijevati hladni znoj.
Hladna je večer i skidate majicu dugih i ostajete u kratkoj i dalje vam je vruće.
Sve boreći se za zrak.

Neznate zašto, ali sjetite se dečka kojeg ste prije samo 10 minuta vidjeli kako pada, pijan.

Lijete suze, ne vidite jasno kuda hodate, ali sva sreca makli ste se sa prometne ceste.
Razmazuje se šminka koju ste prije par sati tako pažljivo stavili.

Počnete dolaziti do zraka, pitajući se zašto se to vama dešava kad ste proveli dobru, iako ne odličnu kako ste zamišljali, večer.

Dođe vam da sjednete na cestu i zaplačete. Nije vas briga tko vidi. Možda će netko konačno i osjetiti tu tugu.
Ali nećete, jer ste tako blizu kuće.
I iza vas hodaju dva glupa emo djeteta.
Nemojte misliti da sam emo zbog ovog posta.
Bas suprotno.


Kako netko može biti okružen s toliko ljudi, proguravati se kroz masu, i dalje se osjećati tako osamljen?
Hoćete vikati.
Ali ipak, jedan dio vas ne želi da netko čuje.
U vlastitim mislima da druge ni ne čujete.


Došli ste do zraka i do cilja.
Popijete tri čaše hladne vode, i dalje drhtite.


Mislite da znate razlog, ili više njih, ali si nesmijete dopustiti da to bude taj.

Želim vam da to niste doživjeli.

Iskra

Javljam da sam konačno dobre volje. Iskra se vratila!

Izgleda da je more, sunce, izlasci i društvo ipak učinilo svoje. Sve je ljepše po ljeti. Mmm..

Nemam neke posebne inspiracije. Prevruće mi je i čekam da krenem na plažu. Užasno mi se spava. Morala sam se dići danas u 7 (u 7!?!) da odem po svjedodžbu. I nakon mukotrpnog dizanja i spremanja u za mene neprirodne sate, pogotovo nakon spavanja tek 4 sata na svjedodžbi mi je pisao krivi datum rođenja... uf
Moram ponovo do škole za par dana. Samo mi je još i to trebalo.


Čitamo se mi još.
Što prije nego padnem u depru opet.
=)

"People ask me what are you going to do in ten years time. I'm certainly not going to be a gardener, I'm going to do what I do now"

Evo, konačno je završila i škola, puna muke, ispitivanja, pisanja, štrebanja, i žicanja... nešto manje. Nedaju se oni tako lako.
Pa kad me pitaju šta cu biti u budućnosti. Neznam. Biti ću ovakva kakva sam sad i ne namjeravam se mijenjati. Možda za 20 godina jos se uvijek budem školovala, jer kako je krenulo... neznam baš.
Zaželite mi sreću... i pamet =)


Idem na vedrije teme. Ponosim se sobom kako sam podnijela pritisak ovih dana. Ne baš, ali je sve ispalo oke na kraju. Shvatila sam da bez učenja dobijem 2. Kako ljepo.
Prošla sam s očekivanim (ne)uspjehom po nekima. Meni je uspjeh!

Završili smo školu u srijedu. Dva dana ranije nego ostale škole. Ma ke ljepo.
=)
I popodne na plažu.
Veoma lijepo zvuči.
Društvo.
Sunce.
More.
Ali se planovi poremete ako je uključena i votka i srce koje je poluslomljeno.
Nadam se da ne zvučim emo.
Vjerojatno sam zvučala.

Bilo je to prvi put da sam bila u bedu kad sam (polu)pijana. Inače se veselim i skakućem. i gnjavim ljude. U tom popodnevu prošla sam više različitih raspoloženja. Svega se sjećam. Neznam dali bi bilo balje da se ne sjećem mozda.
Prvi puta u životu (mozda drugi) ispričala sam nekome što me sve muči. I zažalila. Ali gotovo je. Pokušavam si riješiti nešto. Ali ljudi znaju biti veoma uporni.

Ne želim da post bude sav tužan. Nisam još ni spomenula da je Hrvatska izgubila. Barem je bilo mirno. Neka me ljubitelji nogometa ne razapinju odmah. Žao mi je. Ali mi je večer lijepo prošla. Sva sreća da uz nogomet idu i nogometni navijači.

Idući put se vraća vaša Iskra.
Mora.
Jer ovako više ne ide.

P.S. Čak je i Pepeljuga mogla biti vani do ponoći. A kao imala je strogu maćehu...

P.S.S. Idem ja na plažu =) da vas ne davim više

P.S.S Nadoknada nedostatka smajlića u postu
=))))))
=)))))))))
=))))))))))))